Istraživanje visoko biokompatibilne membrane za hemodijalizu od šupljih vlakana od polietersulfona

Kako bi se uklonile štetne tvari i voda iz krvi te regulirali ljudski elektroliti, bolesnici sa zatajenjem bubrega moraju koristiti umjetne dijalizatore tipa šupljih vlakana. Tijekom hemodijalize krv sadrži krvne stanice, proteine ​​i druge komponente, koje lako dovode do smanjenja protoka kroz membranu. Traženje nove vrste dijalizne membrane koja ne može lako adsorbirati proteine, nije lako formirati koagulirani proteinski sloj na površini membrane i ima glatku površinu membrane glavni je smjer budućih istraživanja. Trenutno se tipovi materijala dijaliznih membrana stalno mijenjaju, ali još uvijek postoje nedostaci u uklanjanju {{0}}~-mikroglobulina i biokompatibilnosti. Ovaj se eksperiment usredotočuje na strukturna svojstva i svojstva dijalize polietersulfonskih membranskih materijala. U ovom se radu membrane za dijalizu od polietersulfonskih šupljih vlakana predu suho-mokrim postupkom predenja, a proučava se struktura membrana od šupljih vlakana s različitim debljinama stjenke i unutarnjim promjerima te dijalizna učinkovitost razvijenih dijalizatora kako bi se odredio najbolji postupak predenja; proučavaju se učinci područja dijalizne membrane, simulirane brzine protoka tekućine i dijalizata i gradijenti koncentracije otopljene tvari na učinkovitost membranske dijalize kako bi se odredili najbolji dijalizni uvjeti. Obrađena membrana od šupljih vlakana izlivena je u male komponente, a strujanje čiste vode, tlak pucanja, rastezanje i čvrstoća na prekid membrane ispitani su pomoću laboratorijski izrađenog uređaja. Membrana od šupljih vlakana inkapsulirana je u dijalizator centrifugalnim lijevanjem. Lizozim je korišten umjesto _2~-mikroglobulina, a goveđi serumski albumin korišten je umjesto humanog serumskog albumina. Pripremljena je simulirana tekućina sastavljena od čiste vode, uree, lizozima i goveđeg serumskog albumina. Ova simulirana tekućina korištena je za zamjenu krvi pacijenta kako bi se procijenila učinkovitost dijalize polietersulfonskog dijalizatora s membranom od šupljih vlakana razvijenog u ovom radu. Rezultati su pokazali da su mehanička svojstva membrane bila bolja kada je sadržaj aditiva polietilen glikola iznosio 27,6 tež.%. Stopa klirensa ureje u simuliranoj tekućini dijalizatora s membranom šupljih vlakana s različitim debljinama stijenki može doseći više od 64%, a razlika nije velika. Stopa zadržavanja goveđeg serumskog albumina može doseći više od 98%. Postoje neke razlike u brzini klirensa lizozima. Što je manja debljina stijenke, veća je stopa zazora. Membrana s debljinom stijenke od 10μm ima klirens od 29% za lizozim. Stopa klirensa uree dijalizatora s različitim unutarnjim promjerom vlakana je oko 80%. Dijalizator s unutarnjim promjerom vlakana od 0,26 mm ima najveću stopu čišćenja uree, koja doseže 88,6%. Brzina klirensa lizozima uvelike varira. Što je manji unutarnji promjer, veća je stopa klirensa. Dijalizator s unutarnjim promjerom od 0,26 mm ima klirens od 62,8% za lizozim. Ima mali učinak na zadržavanje goveđeg serumskog albumina, a stopa zadržavanja može doseći više od 98%. Povećanje površine membrane za dijalizu, povećanje brzine protoka simulirane tekućine i dijalizata i povećanje gradijenta koncentracije otopljene tvari može povećati brzinu klirensa lizozima i ureje, a nema gotovo nikakvog učinka na zadržavanje goveđeg serumskog albumina.